 |
Al-Fatiha -- Pristup
Mekka - 7 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
2. Milostivog, Samilosnog,
3. Vladara Dana sudnjeg,
4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoc traimo!
5. Uputi nas na Pravi put,
6. na Put onih kojima si milost Svoju darovao,
7. a ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali, niti onih koji su zalutali!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Elif Lam Mim.*
2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;
3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga to im Mi budemo davali;
4. i onima koji budu vjerovali u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu vrsto vjerovali.
5. Njima e Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni e ono to ele ostvariti.
6. Onima koji nee da vjeruju doista je svejedno - opominjao ih ti ili ne opominjao - oni nee vjerovati.
7. Allah je zapeatio srca njihova i ui njihove, a pred oima njihovim je koprena; njih eka patnja golema.
8. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici.*
9. Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajui, samo sebe varaju.
10. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo poveava; njih eka bolna patnja zato to lau.
11. Kada im se kae: "Ne remetite red na Zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"
12. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opaaju.
13. Kad im se kae: "Vjerujte kao to pravi ljudi vjeruju!" - oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u to bezumni vjeruju?" - A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju.
14. Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" - a im ostanu nasamo sa ejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."
15. Allah njih izvrgava poruzi i podrava ih da u svome nevjerstvu lutaju.
17. Slini su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni nita ne vide!
18. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.
19. Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u ui svoje bojei se smrti - a nevjernici ne mogu umai Allahu.
20. Munja samo to ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni prou, a im utonu u mraku, stanu. A da Allah hoe, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve moe.
21. O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sauvali;
22. koji vam je Zemlju uinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba sputa kiu i ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne inite svjesno druge Allahu ravnim!
23. A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome, nainite vi jednu suru slinu objavljenim njemu, a pozovite i boanstva vaa, osim Allaha, ako istinu govorite.
24. Pa ako ne uinite, a neete uiniti, onda se uvajte vatre za nevjernike pripremljene, ije e gorivo biti ljudi i kamenje.
|
25. A one koji vjeruju i dobra djela ine obraduj dennetskim baama kroz koje e rijeke tei; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni e rei: "Ovo smo i prije jeli - a bie im davani samo njima slini. U njima e iste ene imati, i u njima e vjeno boraviti.
26. Allah se ne ustruava da za primjer navede muicu ili neto siunje od nje; oni koji vjeruju - ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju - govore: "ta to Allah hoe sa ovim primjerom?" Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grjenike,
27. koji kre ve vrsto prihvaenu obavezu prema Allahu i prekidaju ono to je Allah naredio da se odrava, i prave nered na Zemlji; oni e nastradati.
28. Kako moete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili nita, pa vam je On ivot dao; On e, zatim, uiniti i da pomrete i poslije e vas oiviti, a onda ete se Njemu vratiti.
29. On je za vas sve to postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna. |
30. A kada Gospodar tvoj ree melekima: "Ja u na Zemlji namjesnika postaviti!" - oni rekoe: "Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv proljevati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo." On ree: "Ja znam ono to vi ne znate."
31. I poui On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoi melekima i ree: "Kaite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"
32. "Hvaljen neka si" - rekoe oni - "mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si Sveznajui i Mudri."
33. "O Ademe," - ree On - "kai im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah ree: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono to javno inite i ono to krijete!"
34. A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se poklonie, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.
35. I Mi rekosmo: "O Ademe, ivite, ti i ena tvoja, u Dennetu i jedite u njemu koliko god elite i odakle god hoete, ali se ovom drvetu ne pribliujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!"
36. I ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u emu su bili. "Siite!" - rekosmo Mi - "jedni drugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka odreenoga ivjeti!"
38. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene e vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili - niega se nee bojati i ni za im nee tugovati.
39. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Nae budu poricali - bie stanovnici Dehennema; u njemu e vjeno ostati."
40. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali - ispuniu i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!
41. Vjerujte u ono to objavljujem, ime se potvruje da je istinito ono to vi imate, i ne budite prvi koji u to nee vjerovati. I ne zamjenjujte rijei Moje za neto to malo vrijedi, i samo se Mene bojte!
42. I istinu sa neistinom ne mijeajte i istinu svjesno ne tajite!
43. Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!
44. Zar da od drugih traite da dobra djela ine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu uite? Zar se opametiti neete?
45. Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teko, osim poslunima,
46. koji su uvjereni da e pred Gospodara svoga stati i da e se Njemu vratiti.
47. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju |
49. i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama muili: muku vam djecu klali a ensku u ivotu ostavljali; - a to vam je bilo veliko iskuenje od Gospodara vaeg -
50. i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oi vae, potopili;
51. i kada smo Musau etrdeset noi obeanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi inei nepravdu, tele oboavati poeli.
52. Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili;
53. i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine,* dali da biste Pravim putem ili;
54. i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativi tele, vi ste samo sebi nepravdu uinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaeg, On e vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv";
55. i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti neemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!" - munja vas je oinula, vidjeli ste.
56. Zatim smo vas, poslije smrti vae, oivili da biste zahvalni bili.
57. I Mi smo vam od oblaka hladovinu nainili i manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo! A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;
|
58. i kada smo rekli: "Uite u ovaj grad i jedite to god hoete i koliko god hoete, a na kapiju pognutih glava uite, i recite: Oprosti - oprostiemo vam grijehe vae, a onima koji ine dobra djela daemo i vie!" -
59. onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rije koja im je bila reena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili zato to nisu posluali;
60. i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari tapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg e piti znalo. "Jedite i pijte Allahove darove, i ne inite zlo po Zemlji nered pravei!" -
61. i kada ste rekli: "O Musa, mi ne moemo vie jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u nae ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga to zemlja raa: povra, i krastavica, i penice, i lee, i luka crvenoga!" - on je rekao: "Zar elite da ono to je bolje zamijenite za ono to je gore? Idite u grad, imaete ono to traite!" I ponienje i bijeda na njih padoe i Allahovu srdbu na sebe navukoe zato to u Allahove dokaze nisu vjerovali i to su ni krive ni dune vjerovjesnike ubijali, zato to su neposluni bili i to su sve granice zla prelazili.
62. One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, krani i sabijci - one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela inili - doista eka nagrada od Gospodara njihova; niega se oni nee bojati i ni za im nee tugovati! -
63. i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono to smo vam dali i neka vam je na umu ono to je u Knjizi, da biste se kazne sauvali!" -
64. vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.
65. Vama je poznato ono to se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrijeili, kao i to da smo im mi rekli: "Budite majmuni prezreni!"
66. Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo uinili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha.
67. A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam nareuje da zakoljete kravu", - oni upitae: "Zbija li ti to s nama alu?" - "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" - ree on.
68. "Zamoli Gospodara svoga, u nae ime", - rekoe - "da nam objasni kojih godina ona treba biti." - "On kae" - odgovori on - "da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego izmeu toga, srednje dobi, pa izvrite to to se od vas trai!"
69. "Zamoli Gospodara svoga, u nae ime", - rekoe - "da nam objasni kakve boje treba biti." - "On poruuje" - odgovori on - "da ta krava treba biti jarkorumene boje, da se svidi onima koji je vide."
|
70. "Zamoli Gospodara svoga, u nae ime," - rekoe - "da nam objasni kakva jo treba biti jer, nama krave izgledaju sline, a mi emo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronai."
71. "On poruuje" - ree on - "da ta krava ne smije biti istroena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega." - "E sad si je opisao kako treba!" - rekoe, pa je zaklae, i jedva to uinie.
72. I kada ste jednog ovjeka ubili, pa se oko njega prepirati poeli - Allah je dao da izie na vidjelo ono to ste bili sakrili -
73. Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" - i eto tako Allah vraa mrtve u ivot i prua vam dokaze Svoje da biste shvatili.*
74. Ali srca vaa su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jo tvra, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom rui. - A Allah motri na ono to radite.
75. Zar se vi nadate da e vam se jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki meu njima su Allahove rijei sluali pa su ih, poto su ih shvatili, svjesno izvrnuli.
76. Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujemo!", a im se osame jedni s drugima, kau: "Zar ete im kazivati o onome to je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarom vaim? Zar se neete opametiti?" | |
|
77. A zar oni ne znaju da Allah zna i ono to oni kriju i ono to pokazuju?
78. Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domiljaju.
79. A teko onima koji svojim rukama piu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" - da bi za to korist neznatnu izvukli. I teko njima zbog onoga to ruke njihove piu i teko njima to na taj nain zarauju!
80. Oni govore: "Vatra e nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obeanje - jer, Allah e sigurno ispuniti obeanje Svoje - ili na Allaha iznosite ono to ne znate?"
81. A nije tako! Oni koji budu zlo inili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni e stanovnici Dehennema biti i u njemu e vjeno ostati.
82. A oni koji budu vjerovali i dobra djela inili - oni e stanovnici Denneta biti i u njemu e vjeno boraviti. |
|
83. I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i blinjima, i siroadi, i siromasima dobroinstvo initi, a ljudima lijepe rijei govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopaili i zavjet iznevjerili;
84. i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima neete proljevati i da jedni druge iz zemlje vae neete izgoniti - vi priznajete da je tako i svjedoci ste -
85. vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zaviaja njihova izgonite - pomaui jedan drugom protiv njih, inei i grijeh i nasilje; a ako vam kao sunji dou, vi ih otkupljujete* - a zabranjeno vam je da ih izgonite. Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji ini tako stii e na ovome svijetu ponienje, a na Sudnjem danu bie stavljen na muke najtee. - A Allah motri na ono to radite.
86. To su oni koji su ivot na ovome svijetu pretpostavili onome na onom svijetu, zato im se patnja nee olakati niti e im iko u pomo pritei.
87. I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, oigledne dokaze dali i Dibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono to nije godilo duama vaim, vi ste se oholili, pa ste jedne u la utjerivali, a druge ubijali.
88. Oni govore: "Naa su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. |
89. A kada im Knjiga* od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu* koju imaju oni - a jo ranije su pomo protiv mnogoboaca molili - i kada im dolazi ono to im je poznato, oni u to nee da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!
90. Jadno je to za to su se prodali: da ne vjeruju u ono to Allah objavljuje, samo iz zlobe to Allah, od dobrote Svoje, alje Objavu onome kome On hoe od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom - a nevjernike eka sramna patnja.
91. A kada im se kae: "Vjerujte u ono to Allah objavljuje!" - oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono to je nama objavljeno" - i nee da vjeruju u ono to se poslije objavljuje, a to je istina koja potvruje da je istinito ono to oni imaju. Reci: "Pa zato ste jo davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?
92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanosei, tele prihvatili."*
93. I kada smo od vas va zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono to vam dajemo i budite posluni!" - oni su odgovorili: "ujemo, ali posluati neemo!" - srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jo bila nadojena teletom. Reci: "Runo je to na to vas vjerovanje vae navodi, ako ste uope vjernici."
|
94. Reci: "Ako je u Allaha Dennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali svijet, onda vi smrt zaelite, ako istinu govorite."
95. A nee je nikada zaeljeti zbog onoga to ine! - A Allah dobro zna nevjernike.
96. I nai e ih, sigurno, da vie ude za ivotom od svih ostalih ljudi, ak i od mnogoboaca; svaki bi volio poivjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko ivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono to oni rade.
97. Reci: "Ko je neprijatelj Dibrilu? - a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kuran - koji potvruje da su i prijanje objave istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima."
98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dibrilu i Mikailu - pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji nee da vjeruju.
99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici nee u njih da vjeruju.
100. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer veina njih ne vjeruje.
101. A kada im je poslanik od Allaha doao, potvrujui da je istinito ono to ve imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana - za lea svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju, |
102. i povode se za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik* - ejtani su nevjernici: uili su ljude vradbini i onome to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega nikakve koristi nee imati iako su znali da onaj koji tom vjetinom vlada nee nikakve sree na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za to su se prodali, kada bi samo znali!
103. A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!
104. O vjernici, ne sluite se rijeima: "Raina, nego recite: "Unzurna" i sluajte! A nevjernike bolna patnja eka.
105. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogoboci, da se vama od Gospodara vaeg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju daruje kome On hoe; Allah je neizmjerno dobar.
106. Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili slian njemu ne donesemo. Zar ti ne zna da Allah sve moe?
107. Zar ti ne zna da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni zatitnika, ni pomagaa nemate?
108. Zar da traite od svoga Poslanika kao to su prije traili od Musaa? A, ko vjerovanju pretpostavi nevjerovanje, s Pravoga puta zalutao je!
109. Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi doekali da vas, poto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz line zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga preite dok Allah Svoju odluku ne donese. - Allah, zaista, sve moe.
110. I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite nai ete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono to radite.
111. Oni govore da e u Dennet ui samo jevreji, odnosno samo krani. - To su puste elje njihove! - Ti reci: "Dokaz svoj dajte ako je istina to to govorite!"
112. A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela inio, toga eka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se nee niega bojati i ni za im nee tugovati.
|
113. Jevreji govore: "Krani nisu na Pravome putu!" a krani vele: "Jevreji nisu na Pravome putu!" - a oni itaju Knjigu. Tako, slino kao oni, govore i oni koji ne znaju. Allah e im na Sudnjem danu presuditi o onome u emu se oni ne slau.
114. Ima li veeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni porue? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doivjee sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!
115. A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.
116. Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono to je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava;
117. On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada neto odlui, za to samo rekne: "Budi! - i ono bude.
118. A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo udo doe!"* Tako su, gotovo istim rijeima, govorili i oni prije njih, srca su im slina! A Mi dokaze objanjavamo ljudima koji vrsto vjeruju.
119. Mi smo te poslali da istinu objavi i da radosne vijesti i opomenu donese, i ti nee biti pitan za one koji su u Dehennemu. | |
120. Ni jevreji, ni krani nee biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvati vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini Pravi put!" A ako bi se ti poveo sa eljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zatititi niti odbraniti.
121. Neki od sljedbenika Knjige itaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastradae sigurno oni koji u nju ne vjeruju.*
122. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.
123. I bojte se Dana kada niko ni za koga nee moi nita uiniti, kada se ni od koga otkup nee primiti, kada nikome zagovor nee koristiti, i kada im niko nee moi pomoi!
124. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskuenje stavio, pa ih on potpuno izvrio, Allah je rekao: "Uiniu da ti bude ljudima u vjeri uzor!" - "I neke moje potomke!" - zamoli on. - "Obeanje Moje nee obuhvatiti nevjernike" - kaza On.
125. I uinili smo Hram utoitem i sigurnim mjestom ljudima.* "Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ete namaz obavljati!" - I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj oistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."
126. A kada je Ibrahim zamolio: "Gosodaru moj, uini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" - On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao dau da neko vrijeme uiva, a onda u ga prisiliti da ue u paklenu vatru, a grozno e ona prebivalite biti!"
127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru na, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve uje i sve zna!
128. Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na neka bude odan Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje i samilostan si!
129. Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti i oistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!"
130. Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne dri do sebe. A Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i na onome e biti meu dobrima.
131. Kada mu je Gospodar njegov rekao: "Budi posluan!" - on je odgovorio: "Ja sam posluan Gospodaru svjetova!"
132. I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipoto ne umirite drugaije nego kao muslimani!"
133. Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni as doao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ete se, poslije mene, klanjati?" - "Klanjaemo se" - odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!"
134. Taj narod je bio i nestao; njega eka ono to je zasluio, i vas e ekati ono to ete zasluiti, i vi neete biti pitani za ono to su oni radili. |
135. Oni govore: "Budite jevreji, odnosno krani, i biete na pravome putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."
136. Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dato Musau i Isau, i u ono to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike meu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."
137. Pa, ako budu vjerovali u ono u to vi vjerujete, na Pravome su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadije i Allah e te sigurno od njih zatititi, jer On sve uje i sve zna.
138. "Allah je nas uputio, a zar ima ljepe upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo."
139. Reci: "Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na i va Gospodar? Nama - naa djela, a vama - vaa djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru."
140. Kako govorite:"I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i unuci su bili jevreji, odnosno krani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajui da je od Allaha? - A Allah motri na ono to radite."
141. Taj narod je bio i nestao; njega eka ono to je zasluio, i vas e ekati ono to ete zasluiti, i vi neete biti pitani za ono to su oni radili.
|
142. Neki ljudi kratke pameti rei e: "ta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahov je i istok i zapad; On ukazuje na Pravi put onome kome On hoe."
143. I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji e slijediti Poslanika i na one koji e se stopama svojim vratiti* - nekima je to bilo doista teko, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na Pravi put. Allah nee dopustiti da propadnu molitve vae.* - A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.
144. Vidimo Mi kako sa udnjom baca pogled prema nebu, i Mi emo sigurno uiniti da se okree prema strani koju ti eli: okreni zato lice svoje prema asnome hramu!* I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga* sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova - a Allah motri na ono to oni rade.
145. I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti nee prihvatiti njihovu Kiblu, niti e iko od njih prihvatiti iiju Kiblu. A ako bi se ti za njihovim eljama poveo, kada ti je ve dola | |
|
146. Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao to sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.
147. Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ne budi nikako od onih koji sumnjaju!
148. Svako se okree prema svojoj Kibli, a vi se potrudite da druge, inei dobra djela, preteete! Ma gdje bili, Allah e vas sve sabrati - Allah, zaista, sve moe.
149. I iz svakog mjesta u kome bude, ti lice svoje asnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi - Allah motri na no to radite.
150. I iz svakoga mjesta u koje doe, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali ta prigovoriti, osim inadija izmeu njih - njih se ne bojte, Mene se bojte! - A da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na Pravome putu bili.
151. Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam rijei Nae kazuje i da vas oisti i da vas Knjizi i mudrosti poui i da vas ono to niste znali naui.
152. Sjeajte se vi Mene, i Ja u se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!
153. O vjernici, traite sebi pomoi u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.
|
154. I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su ivi, ali vi to ne znate!
155. Mi emo vas dovoditi u iskuenje malo sa strahom i gladovanjem, i time to ete gubiti imanja i ivote, i ljetine. A ti obraduj izdrljive,
156. one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kau: "Mi smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti!"
157. Njih eka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!
158. Safa i Merva* su Allahova asna mjesta, zato onaj koji Kabu hodoasti ili umru obavi ne ini nikakav prijestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje uini kakvo dobro djelo - pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.
159. One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi* ljudima oznaili, njih e Allah prokleti, a proklee ih i oni koji imaju pravo da proklinju;*
160. oprostiu samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.
161. Oni koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru - zasluuju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,
162. u njemu e vjeno ostati, a patnja njihova nee jenjavati, niti e im se odlagati.
163. A va Bog - jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!
164. Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noi i dana, laa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kia koju Allah puta s neba pa tako u ivot vraa zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka iva bia, promjena vjetrova, oblaci koji izmeu neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti.
165. Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao to se Allah voli, ali pravi vjernici jo vie vole Allaha. A da znaju mnogoboci da e onda kada doive patnju - svu mo samo Allah imati i da e Allah strahovito kanjavati -
166. kada e se glaveine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odrei i kada e veze koje su ih vezale prekinute biti, i oni patnju doivjeti,
167. kada e sljedbenici njihovi uzviknuti: "Da nam je samo da se vratimo,* pa da se i mi njih odreknemo kao to su se oni nas odrekli!" Eto, tako e Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni iz vatre nee izlaziti.
168. O ljudi, jedite od onoga to ima na Zemlji, ali samo ono to je doputeno i to je prijatno, i ne slijedite ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj oevidni!
169. On vas navraa na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono to ne znate.
170. A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" - oni odgovaraju: "Neemo, slijedit emo ono na emu smo zatekli pretke svoje." - Zar i onda kada im preci nisu nita shvaali i kada nisu na Pravome putu bili?!
171. Oni koji nee da vjeruju slini su stoci na koju se vie, ali ona uje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi - oni nita ne shvaaju!
172. O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!
173. On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono to je zaklano u neije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz elje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. - Allah zaista prata i milostiv je.
174. Oni koji taje ono to je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za neto to malo vrijedi - oni u trbuhe svoje ne trpaju nita drugo do ono to e ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih nee ni osloviti, niti ih oistiti - njih eka patnja nesnosna.
175. Oni su umjesto Pravoga puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta zasluili patnju; - i koliko su oni samo neosjetljivi na vatru!
176. To je zato to je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A neslozi onih ija su miljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja. |
177. Nije estitost u tome da okreete lica svoja prema istoku i zapadu; estiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju roacima, i siroadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naroito oni koji su izdrljivi u neimatini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i runih postupaka klone.
178. O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan - za slobodna, i rob - za roba, i ena - za enu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikoduno postupe, a neka im on dobroinstvom uzvrati.* To je olakanje od Gospodara vaeg, i milost. A ko nasilje izvri i poslije toga, njega bolna patnja eka.
179. U odmazdi vam je - opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!
180. Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno uini oporuku roditeljima i blinjima.
181. Onaj ko je izmijeni, a zna kako glasi - pa grijeh za to pada na one koji je mijenjaju; a Allah, zaista, sve uje i zna.
182. A onaj ko se plai da je oporuilac nenamjerno zastranio ili namjerno zgrijeio pa ih izmiri, nema mu grijeha. - Allah, zaista, prata i samilostan je.
183. O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili,
184. i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da vie, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.
185. U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kurana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kue, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate - da odreeni broj dana ispunite, i da Allaha veliate zato to vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.
186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.
187. Dozvoljava vam se da se u noima dok traje post sastajete sa svojim enama;* one su odjea vaa, a vi ste njihova odjea. Allah zna da vam je bilo teko, pa je prihvatio pokajanje vae i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u elji da dobijete ono to vam je Allah ve odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* od tada postite sve do noi. Sa enama ne smijete imati snoaja dok ste u itikafu u damijama. To su Allahove granice, i ne pribliujte im se! Eto tako Allah objanjava ljudima propise Svoje da bi se onoga to im je zabranjeno klonili.
188. Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepoten nain i ne parniite se zbog nje pred sudijama da biste na grjean nain i svjesno dio tue imovine pojeli!
189. Pitaju te o mlaacima. Reci: "Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadiluk. Ne iskazuje se estitost u tome da sa stranje strane u kue ulazite, nego je estitost u tome da se Allaha bojite. U kue na vrata njihova ulazite i Allaha se bojte da biste postigli ono to elite.*
190. I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpoinjite borbu! - Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.
|
191. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je tee od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod asnoga hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! - neka takva bude kazna za nevjernike.
192. A ako se prou - pa, Allah zaista prata i samilostan je.
193. I borite se protiv njih sve dok mnogobotva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.
194. Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.
195. I imetak na Allahovom putu rtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro inite - Allah, zaista, voli one koji dobra djela ine.
196. Had i umru radi Allaha izvravajte! A ako budete sprijeeni, onda kurbane koji vam se nau pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onaj meu vama koji se razboli ili ga glavobolja mui, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kada budete slobodni, obavite umru do hadda i zakoljite kurban do koga moete lahko doi. A onaj ko ga ne nae neka posti tri dana u danima hadda, i sedam dana po povratku - to jest punih deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allaha i znajte da On teko kanjava.
197. Had je u odreenim mjesecima;* onom ko se obavee da e u njima had obavljati nema snoaja sa enama i nema runih rijei, i nema svae u danima hada. A za dobro koje uinite Allah zna. I onim, to vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!
198. Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da neto steknete.* A kada poete sa Arefata,* spominjite Allaha kod asnih mjesta;* spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.
199. Zatim krenite odakle kreu ostali ljudi i traite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prata i samilostan je.
200. A kad zavrite obrede vae, opet spominjite Allaha, kao to spominjete pretke vae, i jo vie Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru na, na ovome svijetu!" Takvi na onom svijetu nee imati nita.
201. A ima i onih koji govore: "Gospodaru na, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sauvaj nas patnje u ognju!"
202. Njih eka nagrada koju su zasluili! - A Allah brzo svia raune.
| |
